subota, 21.10.2006.
Vampirska posla
Ev...šta da kažem..otkad je ova glupa škola počela nemam baš vremena za blog...puno se toga izdogađalo u ovih proteklih nekoliko mjeseci...prekinula sam, pomirila se i opet prekinula sa Goranom ovaj put for good, snimila i režirala nekoliko filmova, obojala se u plavo, nekoliko prijateljstava je utihnulo, a neka nova došla...trenutno sam "opsjednuta" vampirima i snimam film o njima...pročitala sam nekih 20 knjiga o njima, full su fascinantni, psihički poremećeni ili jednostavno zli ne bih znala, al trenutno mi Hrvoje pokušava nabavit šišmiša-u svakom slučaju bolje nego psa iako vjerujem da će mi stara popizdit kad vidi što držim u podrumu
srijeda, 30.08.2006.
Oblak stvarnosti
Do nedavno mi se sve činilo tako savršeno. Kao da je cijeli svemir usklađen samnom. Do sad kao da sam znala koji je smisao mog postojanja, kao da sam znala što od života želim i živjela ga punim plućima. Sad shvaćam da je sve to bila iluzija. Stajala sam kraj prozora promatrajući promet dolje na ulici. Prozori su uvijek bili moja omiljena mjesta, otvori prema stvarnosti, prema svijetu, ali ipak pred njim, pred svijetom, bila sam zaštićena tom krhkom plohom stakla, zastorom i samim svojim očima. Sad shvaćam, moja najveća mana-bijeg od stvarnosti. Ili bar odbijanje sudjelovanja u njoj.
Sad se više nisam mogla zavaravati. Postala sam jedan od glavnih aktera ovog morbidnog kazališnog komada zvanog život.
Od kad sam odlučila ostat u Pž, svi moji snovi, ideje, planovi polako su gubili svoj smisao i nestajali kao rosa pred suncem i sad imam osjećaj da stojim u praznoj prostoriji, toliko nalik na stvarnost i čekam nekoga ili nešto da je ispuni nekim smislom (možda nekoga poput Gorana ili ipak ne.....)
četvrtak, 17.08.2006.
....
Ispričavam se zbog prijašnjeg posta , nekad mi jednostavno dođe da sve pošaljem k vragu (srećom rijetki su takvi dani).
Nisam dugo pisala, a razlog:lijenost
No, kako god bila sam opet par dana na Rabu ovaj put sa Hrvojem, doduše samo na 4 dana, onda me zvala Nora (rodica iz Splita, al je trenutno u Rijeci radi studija), pa nas je pozvala k sebi na par dana, skupila je prilično opićenu ekipu koja zna sve dobre birceve tamo tak da sunčeve svjetlosti gotovo da i nisam vidjela
( poz 
Kali, Bebi i Brkiju koji će ovo nazalost pročitat)
Sad dane provodim sa Hrvojevom malom nećakinjom koja ima 9 mj i već hoda (dobro mora ju neko držat za rukicu, al inace je pravi mali zvrk).
Prije sam se bojala male djece, al otkako nju znam sve mi se više sviđaju...
petak, 28.07.2006.
Ničim izazvano
Evo sjedim na svojoj pilates lopti i trenutno mrzim cijeli svijet!!!!
Mrzim sve one glupe gužve na autocestama zbog kojih radije ležim doma u fotelji i zbog kojih mi sol ne uništava kosu, mrzim Peru koji je otišao bez pozdrava i Ville Vala koji me na njega podsjeća, mrzim Gorana koji mi užasno nedostaje i mrzim mobitel koji ne zvoni i mrzim biiip PMS...i kompletno cijeli biiiip muški rod i sve one sisate kokoši savršene linije koje hodaju u premalim badićima....inače ništa osobno...
subota, 15.07.2006.
Aj da se i ja javim nakon duugo vremena...iskreno nemam baš puno zanimljivosti u zadnje vrijeme...svi su zbrisali na more, men se neda ić sa starcima pa ulovim Hrca pa odemo tak preko vikenda negdje (ovaj nismo nikud jer mi stari ima rođendan tak da...) inače imamo u planu spavat u njegovom kombiju 
a vald će bit zabavno i to isprobat 
...ev susjeda Kristina mi se danas udaje tak da večeras neće biti dosadno, pogotovo ak se ponovi djevojačka (njena kuma Ana dofurala joj je stripera iz Osjeka 
lik je ludilo....by the way cure znate sad što hoću za svoj sljedeći rođendan!!!!
nedjelja, 09.07.2006.
Ah evo uhvatila i mene ova ljetna groznica (a baka mi lijepo kaže da moram nositi čarape) ma ne takva groznica, mislim na ono kad se totalno uljeniš i baš ti se ništa ne da, a onda jedno vrijeme uzmeš si nešt i postaneš totalno ovisan o tome...dovoljan je bio samo pogled na badić 
i ja sam već bila u komi i totalno ovisna o fitnesu....
...ovi svi moji se nekud razbježali ili su bolesni...neki dan, u biti u čet,pet i sub sam bila kod Gorana, trenutno smo ono kao neka vrsta frendova i borimo se oko vlasništva neke kasete (..uf..nevermind..) a Žic (njegov best friend) je imao neke zaostatke pa je morao nešt još snimit za faks tak da smo u pet naveče otišli do Raba i u sub snimili nešto kao spot il tak nešt uglavnom parodiju na Lady Marmelade...prvo mi je bio malo bed,al smo kasnije uspjeli naći kompromis...To mi je bio prvi put da sam bila na rabu i mogu reć da je tamo zbilja lipo, od plaže i komada do birceva i hrane...al ipak ostajem vjerna svom Splitu jer nema Splita do Splita.....
PS. (za Gorana: NE DAM!!!!!) kiss
From Mica Maca
nedjelja, 02.07.2006.
....zijev....danas se nikako ne mogu razbuditi, ne znam jel to zato što je vani vrijeme tak šugavo ili je posljedica od sinoc...hm...možda oboje...jučer je moja jedna frendica slavila rođendan, prvo smo bili malo kod nje, jeli,pili,zezali se, a kasnije ko po običaju otišli u Deju, a zahvaljujući best frendu njenog dečka ja danas trebam nova pluća
, a bome i jetru
,a dobro ajd kad te neko cijelu veče časti ..šta sad...neću se žalit. kasnije tip je ono ko fol pušio kubanku koja by the way nije ništ posebno,štoviše fuj al ajd....i cijelu veče je neko sjedio za stolom do nas i svako malo pogledavo 
(Kic fuck you)....e da, sad kad nema više Gorana, sjedila sam za stolom, od muke pila i zavidno gledala sve one zaljubljene parove kako prolaze...ah...
Svu noć padala je kiša...
srijeda, 28.06.2006.
Bijelom pjesmom protiv droge
Evo baš sam se vratila iz Zagreba, upalila TV i vidjela ovu humanitarnu akciju Bijelom pjesmom protiv droge i mislim da je stvarno dobro što su konačno javno istupili i što se pokreće nešto što će možda osvjestiti mlade ljude i cijelu javnost...ako stvarno nešto bude iz te akcije to će onda bit ono pravo...i ako ova akcija uspije odvratiti barem jednu osobu od tog zla znači da se nešto postiglo. Život nam pruža brojne mogućnosti što ne znači da ih sve moramo isprobati, a na nama je da razlučimo što je za nas dobro, a što nije...isto tako postoje trenutci kad nam se bijeg iz stvarnosti čini jedinim i najlakšim rješenjem...no droga nije izlaz iz svakodnevnih i brojnih problema, ona je upravo ono što nam ne treba, još jedan ogroman problem koji se teško rješava...zato cijenjena i poštovana mlada nacijo izbjegavajte drogu jer droga ubija
nedjelja, 25.06.2006.
Pozdrav s plaže..
...eh da bar....maštam ja o svome Splitu i ekipi dolje (jedva čekam da ih vidim), kad će 8 mjesec?????!!!!!
nemam inspiracije za pisat...po cili dan se samo sunčam , još malo pa će i Mirko doć pa ćemo se opet kartat po cijeli dan...ježim se 4.7 i povratka u šk pa makar to bilo samo na pol sata 
, a ak bude bilo sreće ni gfr-ovci neće zvat, a i ak budu zvali nadam se da će snimat na moru (ak neće milom, oće silom, jel jasno!)
...ah opet ja pišem neke nepovezane rečenice...ma nema smisla....idem se malo rashladit jer na mom termometru je 38....
petak, 23.06.2006.
Mislim da ova slika najbolje opisuje moje trenutno stanje i da su daljnje riječi suvišne...
utorak, 20.06.2006.
baby face
nepopravljivo zgodan u svim pozama
subota, 17.06.2006.
by,by school
ev ja napokon dočekala praznike....
iako nemam baš neku ideju šta ću radit 3 mj al imam neki filing da će ovo bit ljeto za pamćenje...jučer smo bili u Velikoj (mi-->cijeli razred)...neznam kak ostalima al men je bilo do jaja prvo smo pješačili ono nekih 5 km i kad smo napokon stigli na livadu bacila sam se na votku i walter i plesala do iznemoglosti. Raspoloženje je naglo splasnulo u prvih par minuta kad se neočekivano na livadi pojavio Šef (ko fol slučajno), a zatim i raska 
no sve u svemu OK!
Malo sam tužna što smo izgubili od Brazila, al svejedno dečki su igrali fenomenalno! Sutra igramo sa malim žutim Japancima i iskreno se nadam da ćemo ih isprašit 
utorak, 13.06.2006.
Ajmo dečki, pokažite što znate!!!!
subota, 10.06.2006.
četvrtak, 08.06.2006.
Ma u k.... i ovaj naš sistem. Trenutno bih tolko toga mogla određenim ljudima reć u facu, popljuvat sve njihove ne etičke postupke, zalupit vratima i pobjeć negdje daleko. Za ovakve šk pothvate moraš bit totalno spaljen da bi mogao to sve izdržat, tjedan prije kraja samo laganini vidiš kak ljudi pucaju po šavovima...Ne znam imam li ja idealist i vjerujem u ono istinsko poštenje ljudi, bar za određene za koje sam smatrala da imaju određene manire, al iz dana u dan primam sve više informacija na koje ne znam dal da se čudim il ignoriram i ko raska velim:majke mi moje, mislim stvarno....znam da ovo dosta ljudi čita tak da ću se suzdržat od daljnih komentara ili da u ovom slučaju kažem ispada, idem slušat nightwish i my virginity, idem skakat,ludovat i izbacit tu svu energiju iz sebe 
utorak, 06.06.2006.
Šmrc, baš sam pročitala da nam bad girl odlazi...sad sam baš tužna....u biti zbog svega što mi se događa u zadnje vrijeme....previše je osoba iz mog života otišlo, a još više će ih otići, a sve sam tužnija zbog onih koji su tu....i ako će mi tako biti lakše ponašat ću se kao derište, bez obzira na to što drugi govorili...
...
...i za kraj: Muškarci su kao automobil,dok ne legneš ispod njih ne znaš što im fali...
ponedjeljak, 29.05.2006.
nalet inspiracije nemog očekivat, pa ćemo pokušat ipak nešto....kad sam kod raske već sjetih se da dans i nisam provela zadnja 2 sata u šk. Šef me izvuko pa ošli neš snimat (opet), a naveče je Goran slavio svoje 1. mj pa je donio pečenke, a šef staklenku krastavaca...
a booooring...e da jedna novost danas sam konačno prekinula s Goranom (ne filmašem,naravno), u sub je on došo pa smo se neš porječkali, uglavnom nije mi se više dalo slušat njegova ljuborna sranja (ono non stop si sa pegijem i šefom, pa sa hrvojem i francuzom..bla,bla što nema nikakve veze s vezom a ponajmanje s našom vezom) al on to nije mogo shvatit pa sam ja to po kratkom postupku, uglavnom i dalje smo prijatelji i viđat ćemo se, a danas smo odlučili da to baš neće ići pa se vraćamo starom sistemu kad se vidimo onda smo zajedno, kad se ne vidimo nismo i tak
subota, 27.05.2006.
Dobro jutro (zijev)...ja iz kreveta odma na internet...joj sinoć je bilo ludilo...digla se ja oko deset (jedva) i ošla do kluba....u čet smo napravili sve što se da napravit (ma vrijedni smo mi) tak da smo većinu vremena dopodne čikali..dobr aj odnjeli smo cvijeće u kazalište i poštambiljali ulaznice...onda smo otišli na ručak u Grgin dol (by the way kad dođete tamo ni za boga nemojte dizat stoljnjake, za vaše dobro), sve smo imali besplatno (naravno), 
osim što me je konobar prvo zalio juhom, a zatim istreso salatu na tepih (to objašnjave one mrlje na tepihu) i onda smo zbrisali doma do nekih 7 sati dok nismo morali doć u kazalište...pošto sam ja stajala na ulazu di su trebali doć autori, žiri i gradonačelink našla se naravno i moja draga razrednica, sva ushićena što ima pratnju (koju nisam vidjela jer je navodno kasnio..hm..) i tak ona sva treperi, a ja si mislim ženo odi na drugi ulaz ide Ronko, pobogu 
, i tak uspjela se ja nekak izvuć sa Majom odatele i otišle smo do Saluna di su bili krugovci i dubrovčani , pokupili listiće i pošto smo kasnili nekih 15-ak min trčeli smo kroz grad dok su nas ljudi okolo čudno gledali (never mind), i da odmah kazem Goranov film Opasna profesija je pokupio prvu nagradu publike bravo!!! (al bogami časti pićem)! U 12 smo se vratili u Grgin dol, najeli se ko nikad u životu, napili i napušili ( e da Prof je skužio da čikam, misla ja da će me zajebavat no međutim došo on kod mene po upaljač da mu zapalim kubanku , a fasovat će u pon) i tak sve u svemu dobro sam se zabavila, što mi je najvažinje, a popodne opet idemo na ozlet kod Enjingija jest i pit (sve više mi se čini da je to i slogan GFR-a)
četvrtak, 25.05.2006.
Ev vratila se ja sa posla, upoznala puno novih (čudnih) ljudi, a tek sutra...ma u biti i čuvam se za sutra, poslje 12 bit će dernek, imam u planu popit pol podruma i zabavit se ko nikad da proslavim onu dvojkaču iz hemije ( a jebi ga, bit će bolje).-...ma kak god baš sam dobro raspoložena i idem sušat Nirvanu da malo izbacim tu energiju iz sebe
Lonely day
ev sjedim doma na terasi i razmišljam o svemu pomalo...danas napokon u svoj onoj ludnici u školi imam malo vremena za sebe...danas mi je ono day off , iako je još rano za reć, do večeras će se već priča u potpuniti, a uz malo sreće i moj blogić, imamo dosta posla oko filmske revije, al sve je slađe neg ići u šk u bit u depri non stop...nadam se da će posjećenost bit dobra i da ljude još zanima umjetnost u ovoj zabiti, a možda dođem i do nekih slika za koji tjedan pa će te moć vidjet kak je to sve izgledalo...
utorak, 23.05.2006.
10. svibnja
Čudesna je vedrina obuzela cijelu moju dušu, nalik na slatko proletno jutro, pa uživam od sveg srca.Radujem se životu, radujem se tom kraju koji je, rekla bih, stvoren za duše kao što je moja. Tako sam sretna, dragi, da sam uronila u čuvstvo divnoga bivstvovanja da to ne prudi mojoj umjetnosti. Sada ne bih mogla crtati, ne bih mogla povući ni jedne crte.....To su trenutci kad se, prijatelju, spušta na mene neka sumaglica, a svijet oko mene i nebo nada mnom u mojoj počivaju duši kao lik dragog...to će me upropastiti, smrvit će me sila i snaga onih divota.
subota, 20.05.2006.
Već mi sve polako gubi svaki smisao...svakodnevica mi se već toliko uvukla pod kožu da više i ne primjećujem one male slatke stvari što nam uljepšavaju život...prekjučer sam opet bila u zg-u i tako sjedim je na Krešinoj terasi omamljena mirisom čokoolade što dopire iz Kraša i nisam uopće primjetila da me ubol pčela...tek kad sam osjetila posljedice već je bilo kasno, prenoćila sam u bolnici koju mrzim iz dna duše...a s Goranom se nisam uopće vidjela jer su starci bili samnom 
, ah tu mi sad jedino preostaje da ukradem onog zgodnog dečka našoj badgirl ...
...kad je moj ružan xexe e da za one koji nisu shvatili onaj ispod na slici u zelenoj majci je moj ružni dečko, svinja jedna šovinistička koja mi je tak draga i vald zato što mi govori da me voli (ak me tolko voli kao što kaže)...no uglavnom...e da 14. filmska revija održava se 25. i 26. svibnja ( pa uz malo sreće mož neć ni morat ići u školu) ..ono aj bar nešt pozitivno u svem tom kokošinjcu...
...joj danas mi je Fićo (moj mačak) ostao bez...jaja...jadan...ona moja luda susjeda ga jutros odvela jer joj je Fićo non stop napado njenu mačku....pa mačića na sve strane...mi mu nismo željeli oduzet muškost pa ga ona odvela veterinaru i ...cap...sad je jadan u depresiji...
subota, 13.05.2006.
ehej, Im so sad today, Goran won¨t come this weekend because I have too too much work...but in thurstday Im going to zg xexe so you can expect a little "post"
...Its not fun to lose....Im in some strange period, im listenig Nirvana all day and talking with my friend abot everithig...its nice to have friends when you need them....hm...everything this week was strange so something I must keep only for me and close people so....im giong to eat vannila ice..kiss
nedjelja, 07.05.2006.
Take me, don´t break me.....
With the lights off it is more dangerous
Here I am now
Entertain me....yeah
malo izmjenjeni Nirvanini stihovi....
neću pisat o školi i dogodovštinama kao naša bad girl jer mi je više fakat muka od svega toga i jedva čekam praznike da odem do zg-a i da Goran dobije godišnji pa da konačno možemo malo uživat...sad sam malo to uptpunila i slikicama iako ne novim al eto i to će uskoro 
Danas mi je bio tak dan, Goran je sinoć došao, al nisam moga bit dugo kod njega jer mi je stara nešt srala, al zato smo se danas popodne malo prošetali požegom, ono da ga "upoznam sa znamenitostima" i naletili na Keku mislim da nas je vidio al nisam ziher, ak šta kaže znat ću al još uvijek zadržavam optimizam hehe
Još uvijek sam opsjednuta s onom pjesmom Take me, non stop mi zvoni u glavi ne znam kak da je se rješim
uglavnom..iako od slijedećeg tjedna sam ponovno u paklu testova mislim da će me ovaj vikend držat 
...I´m burning in the heavens
and drouning in the hell...
My sweeheart
&
me....
nedjelja, 23.04.2006.
tri, dva, jedan ..kreni
Još jedna nedjelja prolazi, vučem se po kuci u svojim šlapama, gledam tv, jedem kolače...znam kak to zvuči, al ne nisam u depri..ok malo mi žao što je Goran otišao al ovih par dana što smo proveli zajedno držat će me još koji tjedan dok se opet ne vidimo...Gle nije ništa zvao, znači ništa od snimanja drugog nastavka o plavušama...al sam se zato ja ovih dana malo prihvatila kamere i zaključila da je puno teže biti iza..al ajd uspjela sam snimit dokumentarac o Goranu (ono par kadrova za pamćenje), nekoliko minuta svojih susjeda koji su pušili ko zna što...i moram "skromno" priznat da je baš zgodno ispalo, al čini se da to ipak neće nitko vidjeti, neke je stvari bolje zadržat za sebe...xexe...mrzim samu pomisao na sljedećih sedam i pol tjedana...nazad penzićki život, nos u knjizi, bez Gorana, odlazak u Deju (aj to i nije neka žrtva, pogotovo ak opet ponovimo manduševac xexe)...e da, ona mala Maja ili kak se već zove što mi je maznula sliku i osvojila prvo mjesto i trebala ići u češku...e pa niš od toga, srela sam ju nedugo nakaon toga i zbilja sam pokušala bit pristojna, al me fakat iživcirala pa sad okolo hod sa šljivom i odustala od odlaska u češku...ma sve to skupa je nekak blesavo ispalo, ono 1. mjesto mi puno znači prvenstveno da sebi dokažem da sam u nečem dobra, al sve više i više sam razočarana...već dugo nisam ništ slikala..ok uglavnom jer nemam baš puno vremena- gfr i te stvari tak da sam trenutno pogubljena i dvoumim se o odlaku..
utorak, 18.04.2006.
Back to life
Već je bilo prilično kasno,a ja naravno po opet ko zna koji koji put nisam mogla zaspati. Zvoni mi mobitel: Ej bok, Hrc je, aj mi otvori tu sam ispred vrata." ...baš se pitam kakvo je sranje sad napravio????? Uspio si je zaključati ključeve u autu...ma bravo...a doma ne smije zvonit jer mu brat ima malu bebu i ubio bi ga da ju probudi pa je moj dom opet postao utočište više promilnom Hrcu. Nismo dugo pričlali jer sam bila poprilično umorna, a i on pa smo vrlo brzo zaspali ko klade...Ujutro sam se neočekivano rano probudila (opet moja nesanica) i otišla igrat play station. Nakon nekih pol sata čula sam staru da vrišti...?????...isso miki šta se desilo????...naime ona je ko isvako jutro išla prašit moj jorgan i umjeto mojih malih, obrijanih nogu vidjela je ogromna stopala, a put čupavih dlaka vodio ju je do "kvrge" u boksericama....i tad se začulo aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa koji kurac...se ovdje dešava???!!!!!! Hrvoje je skočio ko da ga je neko iglom ubo i on također počeo vrištat iako ni sam nije znao zašt vrišti...prije neg sam otišla u grad stara mi je rekla da će me stavit u kamijon s peradi i poslat me u hipijevsku komunu sam da joj konačno prestanu izbijat prijevremene sijede pa da konačno tam mogu živjet anarhistički i da ćemo jedino tak obje bit na miru....
nedjelja, 16.04.2006.
....
Sretan Usrs....
